|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
<< natrag
print
e-mail
print
e-mail
Od susreta do susretaAleksandar Horvat, 10.9.2007.  Ah, prevalili smo preko leđa veliki posao oko organizacije 6. folklornih susreta u Centru svijeta. Ako se moje mišljenje broji, ovi su bili najbolji do sada. Isplatilo se u pripremama prolaziti kroz čitav program i po nekoliko puta, provjeriti svaku stavku, odrediti nosioce organizacijskih zadataka... na kraju je sve urodilo plodom i svatko je bio na svom mjestu u pravo vrijeme.Par sitnica koje nisu štimale... bez toga ne ide. No, gledajmo pozitivno, jedino iz propusta se može nešto novo naučiti. Ono što je dobro treba ponavljati a loše ispravljati. Mislim da nam iz godine u godinu ide sve bolje. Ako vam ovo zvuči kao samohvala, ne brinite, jednostavno osjećam da smo odradili dobar posao, ovo nije vrhunski multimedijalni spektakl niti ga želimo tako prikazati. Ako bolje pogledate, sve što se moglo vidjeti bilo je relativno skromno ali s puno uloženog rada. Naši gosti su dali sve od sebe i oni su glavne zvijezde večeri, bili su to njihovi folklorni susreti. Na nama je bilo samo da im to omogućimo i da budemo spremni zagristi u taj prilično veliki zalogaj. Težili smo jednostavnosti i to nam je uspjelo. Iako je berba grožđa već ozbiljno zahvatila naš vinorodni zavičaj, zadovoljni smo i odazivom publike. S mnogima sam kasnije razgovarao i složili smo se u jednome: folklorni susreti u Centru svijeta nišu više samo naša manifestacija. Ovaj put osjetili smo da je grad disao s nama. Možda još uvijek malo plitko, kratkim dahom, ali osjetilo se. Kad već pišem o tome, moram spomenuti da smo imali punu podršku gradskih vlasti, turističke zajednice, ludbreške župe... naši gosti su bili oduševljeni što im je ukazana čast da u stvarnosti vide monstrancu s relikvijom u župnoj crkvi. Izniman događaj, posebno za one koji redovito hodočaste u Ludbreg u vrijeme Sv. Nedjelje, izvan aktivnosti svojih KUD-ova. I mnoge druge gospodarske organizacije, obrti ili institucije nas redovito prate, imaju sluha za naše potrebe, ostavljaju nam otvorena vrata. Radio Ludbreg, POU Dragutin Novak, OŠ Ludbreg, Metakem, Mljekara Bohnec, Podravsko gospodarstvo, PU Ludbreg, cvjećarnica Lotus, foto atelier Šimunić, Javno poduzeće Lukom, Centar Kovačić, In-servis, restoran Arabela, Hotel Crnković, zidarsko-fasaderski obrt Brunčić, obitelj Dobec, udruga Hrvatsko srce, aktiv žena Sv. Petar... Da se razumijemo, ne radi se uvijek o sponzorstvu i nije uvijek sve besplatno. Ponekad se radi o povoljnijoj cijeni, ponekad se radi o usluzi preko reda, a ponekad u konkretnoj pomoći u vidu posudbe nečega (opreme, rekvizita), osiguranja prijevoza, dostave i slično, sudjelovanja u programu. Svaka dobra gesta nam pomaže, štedi nam financijska sredstva, stvara nove odnose i suradnje. Sve što dobijemo, nastojimo vratiti na način na koji to možemo. Bilo programom kad za to bude potreba, bilo da povremeno makr spomenemo i pohvalimo one koji nam pomažu. Još nešto posebno, tu su i svi naši članovi, koji u čitavu stvar ulažu vrlo mnogo slobodnog vremena, telefonskih poziva, goriva pa čak i fizičke snage (na to me podsjetila vlastita upala mišića, a siguran sam da nisam jedini), odgađaju vlastite berbe vinograda, žrtvuju dio noći za izlaske, kasne sa svojim učenjem da bi to radili u nedjelju, ostavljaju malu djecu bakama i dedama na brigu. Osim toga preuzimaju uloge voditelja programa, nosača, konobara, vodiča, smetlara, aranžera, koordinatora, dostavljača, tonskih majstora, kuhara... i uz sve to našim gostima pokazuju osmjeh. Zo su kotačići mehanizma koji se vrti već 31 godinu i ne pokazuje znakove posustajanja. Zato sam ponosan na ovo društvo. Neću zaboraviti ni roditelje naših mlađih članova, 14,15 i 16-godišnjaka koji im dopuštaju da u interesu društva na jedan dan možda odstupe od uhodane rutine, obiteljskih obaveza i pravila ponašanja. Na ovim susretima upravo ti članovi su se pokazali u najboljem svjetlu, pokazali su uigranost, suradnju, volju, stekli su nova iskustva. Sve što sam spomenuo daje mi nadu da uvijek možemo bez straha krenuti u organizacju ovakvih i sličnih manifestacija jer nećemo biti ostavljeni na cjedilu. I na kraju, iako ne najmanje važno, naša publika. Iako se ponekad čini da nije mnogobrojna, publika uživa s nama i nagrađuje naš trud aplauzom, posjećuje naše programe, prati nas... To je smisao i nagrada za ono što radimo. 6. folklorni susreti su za nama, dobili smo najave da ćemo do sljedećih, 7. susreta, svoje aktivnosti upotpuniti gostovanjem kod društava kojima smo bili, vjerujemo, uzorni domaćini. Čeka nas Slavonija, morski valovi, Slovenija, široka Podravina... To će biti nagrada za uloženi trud. Nova druženja u opuštenijoj atmosferi, promocija našeg grada i društva, upoznavanje novih sredina, nova iskustva i nove ambicije za daljnje djelovanje. A tamo u gostima, netko će drugi iza pozornice okretati kotačiće za nas i truditi se da se osjećamo dobro. Tako to obično bude kad se druže folkloraši. |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Rss
