|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
<< natrag
print
e-mail
print
e-mail
Prvi seminar!Ana Katalenić, 4.10.2007.  Nas dvije voditeljice ritmike odlučile smo se i u dogovoru s predsjedništvom prijavile se na seminar suvremenog plesa i ritmike. Teme koje smo obradile za ovu kolumnu nisu toliko bitne, nego bitno je to da smo mi išle na seminar.Sve je počelo savršeno. Probudile smo se rano oko pet. Uzele ruksak u kojem smo već dan prije pripremile sve što nam je potrebno (bar smo to onda mislile), sjele u auto, naravno da smo imale vozača, jer prave voditeljice imaju i svojeg osobnog šofera, i krenule. Put je brzo prošao jer smo se zabavljale burekom i naravno brbljanjem. Šofer je samo povremeno gunđao o neredu kojeg smo napravile, ali mi se baš nismo previše obazirale na to. Naš iskusan šofer, našao je ulicu i prostoriju gdje će se seminar održavati te nas je ljutito iskrcao. Po tome smo znale da smo pretjerale. Dvorana u kojoj se seminar trebao održati polako se popunjavala voditeljicama i plesačicama iz svih strana lijepe naše. Počelo je čavrljanje, upoznavanje, izmjenjivanje dojmova iz prijašnjih seminara i u jednom trenutku počelo je "svlačenje". Voditeljice i plesačice, svoju svakodnevnu odjeću i obuću, zamijenile su plesnim papučama i tajicama. A mi? Mi vam nismo imale opremu. Nas smo dvije kak kumice s placa, došle na seminar. Na seminar suvremenog plesa mi smo došle u trapericama. Koje li sramote! Sreća naša da smo bar obule čiste i nepoderane čarape pa smo plesale bose sa zavrnutim nogavicama. Kad smo bili svi spremni (osim naravno nas), seminar je počeo. Profesorica Vlasta, kratko nam je izdiktirala što bi bilo dobro da si zapišemo pa smo krenuli sve to i praktično provesti. Kad je pustila muziku, neke su vam iskusne voditeljice i njihove plesačice pale u trans. Za njih vam više nije postojalo ništa osim plesa i pokreta. Skakale su po prostoriji, dizale noge, radile koje kakve pokrete koje su oduzimale dah. Svaki čas čekale smo da se neka od njih spotakne i padne, pa da gledamo kako bespomoćno pokušavaju odvuzlati ruke i noge. Profesorica Vlasta nekim je malim štapićima pokucala i sve se smirilo. Prvi dan seminara protekao je jako, jako umorno. Mi smo plesali tako reći bez prestanka od devet ujutro pa sve do osamnaest sati navečer. Bile smo mrtve! Boljele su nas sve košćice u tijelu, a za mišiće da i ne pričamo. Kad smo došle u dom gdje smo spavale, nismo imale ni volje ni snage nešto pojesti. Zajedno s ostalim curkama, zakukljale smo se i zaspale dok si rekao keks. Tako je prošao naš prvi dan, prvog seminara! |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Rss
